Individualna psihoterapija omogućuje klijentu privatni i zaštićeni susret sa terapeutom tokom kojeg oni razgovaraju o temama koje su bitne za klijenta.
Razgovor sa psihoterapeutom razlikuje se od razgovora sa doktorom. Ovdje je klijent mnogo aktivniji, ishod terapije ne zavisi samo od znanja, stručnosti i iskustva terapeuta, nego i od spremnosti i osobina klijenta. Iskrenost i otvorenost klijenta su preduslov za rad. Osobama koje nemaju terapijsko iskustvo treba malo vremena da „uđu u ulogu klijenta“ i shvate proces psihoterapije, pošto je vrlo specifičan i teško ga je opisati.
Terapijska seansa traje 50 minuta (EMDR seanse mogu trajati 60 do 90 minuta). Psihoterapija je najefikasnija ako se odvija ritmom jedanput sedmično. Moguć je i ritam susreta dva puta mjesečno (svakih 15 dana). Ako je razmak između dva susreta duži od 15 dana, ne govorimo više o psihoterapiji i ne očekujemo terapijske efekte, ali klijent još uvijek može biti podržan. Naime, psihoterapijski proces ne događa se samo tokom, nego i izvan terapijskog susreta. Klijent razmišlja o onom što se događalo na prethodnoj seansi, prati svoje unutrašnje procese i odnose sa drugim ljudima, eksperimentiše i isprobava nove načine, sprema se za narednu seansu. Zato je važno da se klijent ne „udalji“ previše od prošlog susreta i terapijskog procesa.
Psihoterapija treba imati ograničeno trajanje, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, sa mogućnošću da se kasnije, i više puta ako je potrebno, nastavi s terapijom, opet ograničenog trajanja. Najčešće se nastavlja sa istim terapeutom, ali ponekad se predlaže drugi terapeut ili drugi metod, radi sagledavanja problema iz drugog ugla.
Zastupam pristup u psihoterapiji prema kojem su klijent i terapeut partneri, saputnici na zajedničkom putovanju. Klijent je kapetan broda, a uloga terapeuta je da „navigira“ – na osnovu svog stručnog znanja i iskustva. No, terapijski poduhvat je po svojoj prirodi neizvjestan i složen. Nema garancije da ćemo dostići željeni cilj, nema ni instant rješenja.
Psihoterapeut nije iscjeljitelj. On je bliži akupunkturologu koji „pogađa“ pravo mjesto kako bi stimulisao unutrašnje resurse osobe. Dakle, naš cilj nije da „radimo za klijenta“, nudimo gotova rješenja i odgovore. Naš cilj je da budemo prisutni sa klijentom i pomažmo mu da nađe svoje odgovore i svoja rješenja. Tako psihoterapija ne mijenja događaje, već mijenja naše viđenje događaja. Ona mijenja naše zaključke o sebi, drugima i svijetu (okolnostima) u kojem živimo. Ona u suštini ne mijenja ni prošlost ni sadašnjost, već omogućuje ponovno sagledavanje prošlosti i sadašnjosti.
